|
Zamalo sam zaboravio da se Bog smije kada me vidi kako pišem.
Krešimir Pintarić
Krešimir Pintarić rođen je 1971. godine u Osijeku. Diplomirao je komparativnu književnost, bibliotekarstvo i opću informatologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Uvršten je u više antologija,
prevođen je i objavljivan na slovenskom, češkom, njemačkom i engleskom. Pisao je kolumne i glazbene recenzije, te radio kao urednik i surađivao u većem broju novina i časopisa
(T-Portal, Elle, Slobodna Dalmacija, Nedjeljna Dalmacija, Playboy, Cosmopolitan, Quorum, Vijenac, Treći program Hrvatskog radija…). Prevođen i objavljivan na slovenskom, češkom, njemačkom i engleskom.
Za debitantsku knjigu pjesama/tekstova »Tour de force« 1997. godine dobio je nagradu Josip i Ivan Korazac u kategoriji mladih autora,
a treća zbirka poezije »Commedia« priređena je i kao prva hrvatska multimedijska zbirka stihova na CD-ROM-u i u tiskanom izdanju.
Tour de force
„James Bond se oženio. U studentskom domu. Koji je izgledao kao Melrose Place.
Mlada se bacila preko balkona. Umjesto buketa. Inače je imala četvoro djece.“
Zbirkom pjesama/tekstova Tour de force Krešimir se predstavio kao autor iznimno inteligentne strategije pisanja, kao tvorac tekstova koji propitkuju i problematiziraju vlastite protege.
Kombinacija nježnosti i trivijalnosti, afektivne vezanosti i povremene groteskne distanciranosti, seksualne privlačnosti i sporenja oko konzumiranja ljubavi, iznimno je dobro odvagana,
uvjerljiva i čak efikasna.
Zahvalan sam ti
što si našla načina da prevedeš sve neizgovorene riječi u jedan osmijeh.
Što imaš dovoljno ljubavi da te ne pokoleba moje slijeganje ramenima i tuđi pogledi na ulici.
Što si tako savršeno ovdje i istodobno ti. Što si našla slabu točku duha poricanja i
što se s njim poigravaš dok on to bespomoćno pokušava previdjeti.
Divovski koraci
Nešto posve suprotno od haiku poezije? urbani realizam i ljubav bez patetike? matematička preciznost jezika? Ljubavne i humoristične istovremeno, takve su pjesme Krešimira.
On se ne bavi s poezijom s velikim P, nego ide u rudnik kafića, posla, ljubavnih uzdisaja i ostalih sitnica koje život čine životom. Pišući pjesme, gotovo kao da ispisuje kratke priče
o banalnostima, Krešimir Pintarić stvara jasnu i konkretnu poeziju.
druga najljepša stvar što mi se može dogoditi
jest da se probudim pored žene koju volim.
točnije – da se probudim sam od sebe.
prva jest da me ona probudi.
ako netko misli da to radi
poljupcem
kavom
doručkom
ili takvim nečim
lud je čovjek.
ona mene budi šutanjem.
kada ujutro otvorim oči i vidim
da su i njezine otvorene
upitam je:
jesi li me šutnula ili sam se sam probudio?
ponekad mi pokuša slagati
ali mislim da još nikada nije uspjela.
dovoljno je da je pogledam u oči.
bez suvišnog okolišanja
i prenemaganja
one kažu:
naravno da sam te šutnula naivčino.
mislim da me voli.
* * *
ako ne znate kako šutanjem budi žena koju volite
ne znam što vas zadržava na ovom svijetu.
ali ako ne znate kako kuha žena koja ne zna kuhati
ne znam kako možete misliti da vam se dogodilo išta loše.
kad god nešto skuha
više nisam tako uvjeren da me voli.
Rebeka mrzi kada kokoši trče bez glave
Njegova prozna zbirka «Rebeka mrzi kada kokoši trče bez glave» (da odmah razjasnimo: ništa u knjizi nema nikakve veze s naslovom, osim možda činjenice da sve priče nose slične ovakve podugačke
i zbunjujuće naslove) vrlo je simpatičan komplet književnih uradaka, međusobno čak i toliko različitih da ćemo se u neke priče zaljubiti na prvi pogled, neke ćemo ostaviti za kasnije promišljanje,
a neke ćemo možda također na prvi pogled i zamrziti, ne zato što bi bile loše, nego se u tom svijetu baš nismo našli. U središtu su većine priča glavni lik odnosno pripovjedač i njegova žena,
a te su priče i najbolje, jer vrlo intimno i nježno, a istovremeno vrlo duhovito, lepršavo i otkvačeno, govore o ljubavi kao temeljnom međuljudskom odnosu. Nema tu ni velike drame ni nekih, je li,
patnji i sukoba, ali kroz mnoštvo iskrica, kratkih replika, tjelesnih gesta, primisli, komplimenata i prijetnji, i važnih i besmislenih trenutaka svakodnevnog zajedničkog bivanja, iz svega toga u
Pintarićevim rečenicama pršte osjećaji, naprosto nam je drago i milo kad iz rečenica izrastaju slike to dvoje ljudi u duhovnom skladu.
Teoretiziranje
Ljudi prde. Mislim da po tom pitanju ne bi trebalo imati nikakvih dvojbi. Dobro poznajem nekolicinu i znam što govorim. Zato pretpostavljam da prde i oni koje ne poznajem dobro. (Nema sumnje da sam umjesto
ljudi prde mogao započeti s ljudi puštaju vjetrove. Ali bih se u tom slučaju osjećao kao da imam posla s nekim liječnikom ili akademikom, a s njima ne želim imati posla ako ne moram. Dakle: ako pripadate
jednoj od navedenih skupina, ili bilo kojoj skupini koja očekuje da netko govori o puštanju vjetrova, iskreno vam savjetujem da se rastanemo dok priča nije još jače zasmrdila.)
Koliko me sjećanje služi, u školi su nas učili da se taj tip zaključivanja naziva zaključivanje nepotpunom indukcijom. Ono što je bitno za ovaj tip zaključivanja jest da nikada niste u mogućnosti sa
sigurnošću reći da je vaš zaključak u potpunosti valjan. To se može reći tek kad se radi o zaključivanju potpunom indukcijom. Budući da je ona prilično nezgrapna, a često puta i neizvediva, većina našeg
zaključivanja o ovom svijetu zasniva se na nepotpunoj inačici. Također su nas učili i da je zaključivanje nepotpunom indukcijom to sigurnije što je uzorak na temelju kojeg zaključujemo reprezentativniji.
Sve ovo zapravo navodim kako bih mogao reći da volim vjerovati kako je uzorak po kojem sam izveo svoje zaključke o ljudima prilično reprezentativan, ali da, s druge strane, nisam još uklonio sve sumnje.
Vjerojatno nikada ni neću.Ipak, ne mislim da sam u tome usamljen, ni da je to išta loše. Neke stvari su izvan logike. Recimo, dovoljno je da se čovjek zaljubi pa da posumnja, ako ne već u to da ljudi prde,
a ono barem u to da žena u koju je zaljubljen prdi. Dovoljno je da se približavaju izbori i da čovjek gleda državnu televiziju pa da posumnja u vlastite sposobnosti – jer kako objasniti da cijela država
doživljava gospodarski i kulturni procvat, a da baš njemu, kao i nekolicini ljudi koje poznaje, cvatu jedino kamate na kreditu? Ali to nema veze s ovom pričom. Htio sam reći ovo: ako ne mogu povjerovati
da žena koju obožavam prdi, onda ne mogu ni računati na to da će me razumjeti ako prdnem pred njom.
S druge strane, čovjek mora prdnuti ako mora prdnuti. To se vjerojatno neće dogoditi u onim prvim danima zaljubljenosti kad čovjek zaboravlja da mora jesti kao i na ostale fiziološke potrebe. Ali kad prvi
dani prođu i kad se čovjek sjeti da se od ljubavi ipak ne može živjeti, i kad počne jesti, samo je pitanje vremena kad će osjetiti potrebu da smanji pritisak u debelom crijevu. Unatoč tome, nisam se nikako
mogao odvažiti na to da prdnem. Mislim jesam, ali sam koristio odlaske na WC ili balkon, iznenadno kupovanje cigareta, odlaske na selo, u inozemstvo isl.
Koliko mora proći vremena i što se mora dogoditi da se čovjek može dovoljno opustiti i prdnuti pred ženom svog života? Mislim, nitko neće prdnuti prvi dan, ili drugi, ili treći. Ni četvrti, ni peti.
To s brojanjem dana nema smisla nastavljati jer bi uskoro moglo početi neodoljivo podsjećati na sofizam najgore vrste. Bilo kako bilo, jednom će prdnuti, po tom pitanju se ne treba zavaravati.
To će se dogoditi vjerojatno u onom trenutku kad o ženi svog života ipak počne razmišljati kao o biću od krvi i mesa, kao o najboljem primjerku ženskog spola vlastite, pomirimo se s tim, nesavršene vrste.
Pa čak i u tom trenutku ostaje pitanje: kako će ONA reagirati?
Commedia
Kada si malodušan,
uvjeravaš druge da je život samo priča bez junaka, ljubav bez boli.
Priznaj: patetičan si.
Commedia (lat., svaka pjesma s ozbiljnim početkom i vedrim završetkom), treća je zbirka poezije Krešimira Pintarića koja se sasvim ozbiljno drži svog naslova.
Tama ispunjava prostor. Nepomično sjediš za kuhinjskim stolom. Hrapavom površinom jezika ispituješ sjećanja na nepcima. Ta igra te potpuno zaokuplja.
Nazočan si još samo u telefonskom imeniku.
I sam osjećaš kako je kraj došao prerano.
Ipak, ne možeš zamisliti niti jednu stvar koju bi promijenio kad bi se ukazala prilika za takvo što.
Navedene knjige možete pronaći na http://www.elektronickeknjige.com
|
