krijem se
u postelji od snova,
ispod pokrivača,
od dodira, od lova
od smijeha, i sreće
od tvog pogleda što siječe
krijem se u sebi,
daleko u tebi
od dodira mača
kojeg se laća
tvoja ruka kad se krijem

krijem se
u mraku
u dugi, u oblaku,
u svakoj boji,
što nas razdvoji,
što nas spaja,
u tačkama bez kraja
krijem se u hodu
u tvome pin kodu
da me ne nađu nikad
kad me obuzme čemer i jad
zato što se krijem

krijem se
iza maske broj 7
jer nju nikome ne dam
nije kao 12 ili 16
nit kao tvoj set
boja kojim mažeš si lice
kriješ se među kukavice
moja maska 7
kojoj ti sebe ne dam
daje mi za pravo
sasvim otkriveno, zdravo
da se krijem sasvim
kad posustanem, i zaspim
pa se i u san krijem
samo da se ne nasmijem
tvome pogledu srdžbe u planu
dodajem ti samo so na ranu
svaki put kad se (sa)krijem

krijem se
u jeku
u šarenu deku
od zvijezda plahte
u košulje što drhte
pa u grud i srce
u svice i sunce
da me gledati ne možeš
pa čak i ako smogneš
ja se opet krijem
u brk ti se smijem
i onda se svijem
pobjegnem na kraj
u gust i zelen gaj
da me ne spaziš na prvu
skrijem se u mrvu
što ti glad tjera,
u notu i stih što te pomjera
i sve dok te ne izbezumim
pa te onda kumim
da shvatiš
i prihvatiš
da to do tebe nije
ako nekad pobjegnem, pa se krijem

krijem se
blizu, daleko,
ispod miške,
tu prijeko,
među slova ova,
sasvim ista a potpuno nova
i krijem se
u sebe samu,
u tvojih očiju tamu,
da me shvatiš,
i prihvatiš
da uvijek kad prestanem da se smijem
ja se u sebe bez tebe krijem.